Utjecaj vida na motoriku

Da bi se vid razvio, ono mora biti izloženo vidnom iskustvu te koristiti vid bez ikakvih ograničenja. Automatskim vizualnim istraživanjem okoline dijete potiče svoj vid. Ovdje ne govorimo samo o vidnim funkcijama oka već o prepoznavanju i razumijevanju informacija koje nam dolaze putem oka, odnosno o funkcionalnom vidu.

Funkcionalni vid je vid koji nam služi za izvođenje i planiranje određenih zadataka, opisuje nam kako osoba djeluje. Ima utjecaj na razna područja (spoznaja, senzorna integracija, percepcija, socioemocionalni razvoj) pa tako značajan utjecaj ima i na motorički razvoj. Dijete u pokret potiče primarno vizualna radoznalost i motivacija kao i imitacija pokreta i kretnji drugih osoba. Od najranije dobi kod takve djece možemo primijetiti da su pokreti tijela znatno oskudniji i puno nesigurniji. Razvijaju za sebe sigurne obrasce kretnji koji mogu otežati i usporiti daljnji djetetov motorički razvoj.

U kasnijoj razvojnoj dobi vrlo često takvu djecu nazivaju „nespretnima“ jer također mogu imati i poteškoće u procjeni okoline oko sebe (procjena dubine, uočavanje rubova, teškoće u uočavanju razlika, udaljenosti između nekog predmeta i sl.). Pristupanjem djetetu moramo razmišljati sveobuhvatno i gledati sva razvojna područja. Ona su međusobno povezana i poticanjem promjena na jednom području možemo dobiti promjenu na drugom području. Primjerice kod djeteta s oštećenjem vida tek kada prilagodimo okolinu (npr. na kojoj udaljenosti vidi, u kojem dijelu vidnog polja bolje vidi i sl.) možemo očekivati bolji motorički odgovor. Isto tako i obratno, ukoliko je djetetu položaj prezahtjevan ono će se boriti s održavanjem svoga tijela u prostoru i neće se moći vizualno usmjeriti na ponuđeni predmet. Da bi se dijete s oštećenjem vida osjećalo sigurno u kretanju potrebna je prilagodba okoline i podrška u kretanju.

Lucija Dananić, mag.physioth.